Piše: Hfz. Ismet ef. SPAHIC



Danas cu vam govoriti kako musliman postupa sa svojim imetkom: kako ga stice, sta imetak treba znaciti njemu,a narocito u sta i kako da ga trosi i sl. To je vrlo znacajno pitanje, jer ne mozemo osigurati duhovni rast, nasu islamsku kulturu u porodici i zajednici ako ne budemo imali imovinsku, materijalnu podlogu.

Poslanik, a. s., je rekao da siromastvo priblizava kufru, sto znaci: ukoliko se covjek ne potrudi da stekne imetak bar koliko je nuzno, on zapada u tesku situaciju u kojoj nece moci na islamski nacin kultivirati sebe i svoju porodicu, a pogotovo zajednicu.

Allah, dz. s., je sve stvorio i on je Zemlju, njezin biljni i zivotinjski svijet, more i prostranstva nebesa predao covjeku da se njima koristi. Covjek je u Kur' anu nazvan halifetu-l-erd i to jedno od osnovnih odredjenja ljudskog bica znaci da je covjek onaj kome je Allah, dz. s., dao bogastva i sile Zemlje i nebesa i pozvao ga da se njima koristi u skladu sa Bozijom i nicijom drugom voljom. Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve sto je potrebno za zivot dali. - A kako malo vi zahvaljujete!" (El-Araf, 10.) Prema tome, imetak sto ga covjek za zivota stekne zapravo nije njegov, ili: on je njegov uzivalac samo jedno kratko vrijeme. Zbog toga ga covjek mora sticati i trositi samo onako kako njegov istinski i vjecni Vlasnik zeli.

Ono sto se stekne neposteno, otimacinom, prevarom, bilo kojom vrstom kradje - to je haram i covjek takvim imetkom stice samo lose posljedice na ovom i na buducem svijetu. Isto tako ukoliko se imetak, makar bio halalom stecen, potrosi mimo Allahova puta, covjek ce takodjer snositi lose posljedice.

Muslimani su pozvani da se savjesno odnose prema svakom dinaru i da svojim imetkom sebi sticu Dzennet, a ne da njima zgrcu dzehennemsku zeravicu.

Uzviseni Allah, dz. s., kaze: Oni koji imanja svoja trose na Allahovom putu lice na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna – A Allah ce onome kome hoce dati i vise; Allah je neizmjerno dobar i sve zna (El- Bekare, 261.).

Necete postici dobrocinstvo sve dok ne podijelite od onoga sto i sami volite, a sto god vi podijelite Allah zna, sigurno za to zna. (Alu 'Imran, 92.)

Kako vidite, covjek ne gubi ukoliko dijeli na Allahovu putu. Ne samo sto ce mu Allah dati nagradu za to na buducem svijetu, vec ce mu dati i bericet na ovom svijetu. A sto je to Allahov put? To je put dobra i njega svako ljudsko bice prepoznaje u svom srcu.

Prema jednom hadisu, svaki covjek u srcu razlikuje dobro i zlo, i kada nekad dvoumi sta je dobro a sta zlo, neka upita svoje srce.

Samo ruka koja se otvori moze primiti i zbog toga muslimani u svojim dovama (molitvama) otvore dlanove i podizu ih prema Ka'bi.

Uzviseni kaze: Podijeli, covjece, pa cu i Ja tebi udijeliti!

Kad je Fatima, kcer naseg poslanika Muhammeda, a. s., nakon sto je podijelila kurban rekla ocu da je podijelila sve, a da je ostala samo jedna plecka za njihovu porodicu, Allahov miljenik je rekao da je ono sto je podijeljeno uistinu njihovo!

Prica se da ce cetvorica zeljeti uci u Dzennet iza Poslanika. Ta cetvorica su: sehid, alim, hadzija koji je preselio na Arefatu i dzomet, darezljivi covjek.
Sehid ce reci da ta cast pripada njemu, jer je on svoj zivot dao na Allahovom putu. "Da", reci ce alim, "ali onaj ko te poducio tome ima prednost, jer da nije bilo mene ti ne bi bio to sto jesi". Zatim ce kao sehid reci hadzija koji je preselio na Arefatu, a alim ce isto tako odgovoriti. Onda ce dzomet reci: "To je sve tako, ali da nije bilo mene, ti, alime, ne bi imao gdje i iz cega uciti. Meni pripada prednost nad svima vama!"

Jedan muslimanski pjesnik mastajuci o ljepotama Dzenneta, ispjevao je ovaj bejt:
"Uce sehidi, alimi sute, Dzennetsko serbe dzometi mute"!

Poslanik, a. s. kaze: Darezljiv covjek je blizak Allahu i ljudima i blizu je Dzennetu, a daleko od vatre (Dzehennema); a skrt covjek je daleko od Allaha i ljudi, i daleko od Dzennneta, a prikucen vatri dzehennemskoj. Darezljivi neznalica blizi je Allahu od poboznog tvrdice".

"Darezljivost je jedno od dzennetskih drveta cije se grane spustaju i na ovaj svijet, pa ko se uhvati za jednu od njegovih grana one ce ga uvesti u Dzennet; a skrtost je jedno od dzehennemskih drveta cije se grane spustaju i na ovaj svijet pa ko se uhvati za jednu njegovu granu ona ce ga uvesti u Dzehennem."

Braco i sestre u islamu, vi znate da nam nasa vjera propisuje obavezno imovinsko davanje (zekat), dijeljenje koje je vadzib (sadekatu-l-fitr i kurban) i dijeljenja koja su mustehab (sadaka). Nazalost, nasa islamska svijest nije dovoljno razvijena, pa osnovno obavezno davanje najvise zapostavljamo. Nasi muslimani jos nisu shvatili smisao, vaznost i obavezu davanja zekata. Mnogi od njih tokom godine podijele sadake u visini vlastitog zekata, a zekat ne daju. Davanje zekata je vlastito dobro za svakog muslimana, jer on time cisti svoj imetak. O tome cemo, ako Bog da, nekad posebno govoriti. Danas smo iznijeli samo osnovnu ideju o islamskom odnosu prema imetku.

Kad otvorite drugu stranicu Kur'ana, vidjecete da u poznatom Elif-lam-mimu (pocetak sure El-Bekare) stoji da je Kur'an, "knjiga u koju nema sumnje", uputa samo onima koji misle na Boga svojim unutarnjim i vanjskim zivotom, tj svojim mislima, osjecanjima i djelima su predani Bogu, onima koji vjeruju u gajb (nevidljivo), stalno obavljaju namaz, svoj imetak dijele na Allahovom putu itd.

Ukoliko covjeku izostane bilo koje od ovih svojstava, Kur'an za njega nece biti uputa (huden). To je tako jer muslimani znaju i vjeruju da je istinski covjekov zivot ahiret, da nista na ovom svijetu nije covjekovo vec Allahovo, da je Allah bogat i neovisan, a da su ljudi, kao i sve sto zivi, siromasni i ovisni o Allahu, te da covjek mora imetak sticati i trositi u skladu sa Allahovom voljom.

Allahov Poslanik, Allah ga obasuo svojom miloscu i blagoslovom kaze: "Covjek, govori: Moj imetak! Moj imetak! - a od imetka mu pripada troje; sto pojede - izbaci iz sebe, sto obuce - podere, ali sto u sadaku podijeli - to mu ostane. Sve osim ovoga je prolazno i ostaje drugim ljudima."

Braco i sestre u islamu, neka vam vas imetak bude cuprija dobra, a nek vam ne bude cuprija zla! Prije svega njima ste duzni uzdrzavati i hraniti vasu porodicu. Prema rijecima Muhammeda, a. s., najefdalniji je onaj dinar koji se potrosi za svoju porodicu. Poslije porodice islam je nasa druga briga i zato moramo pomagati nase dzemate, nasu Medresu i Islamski fakultet. Sudbina islama, s ljudske tacke gledista, ovisi o tome koliko cemo pomagati nase islamske institucije. Mi smo srecni sto smo u islamu, hvala Allahu! Ali kakva bi to sreca bila koju bi covjek zadrzao samo za sebe! Zato moramo misliti na nase potomstvo kao sto su Gazi Husrev-beg i mnostvo drugih vakifa iz svih nasih krajeva mislili na nas dijeleci svoje imetke na Bozijem putu! Vi vidite da njihovi imeci i danas traju; ono sto se uvakufi traje zauvijek i donosi plodove na ovom i buducem svijetu.

Muhammed, a. s. kaze: "Dobra djela cuvaju covjeka od zla i nesrece, a skrivena sadaka ublazava Allahovu srdzbu. Obilazenje rodbine, te pomaganje i paznja prema njima covjeku produzava zivot. Svako dobro djelo je sadaka. Ljudi koji dobro cine na ovom svijetu bice dobrocinitelji i na buducem svijetu. Medjutim, oni koji cine ruzna i zabranjena djela na ovom svijetu bice takvi i na buducem svijetu. Medju prvima koji ce uci u Dzennet bice oni koji drugima dobro cine"

.

Boze nas, primi nasa dobra djela i pomozi nam da se upisemo u vakife Tvoga uzvisenog islama. Amin!